Osnove pružanja prve pomoći
Kada se primjenjuje prva pomoć?
- Ako se osoba guši, treba omogućiti prohodnost disajnih puteva (ne diše, a koža postaje plavičasta).
- Ako osoba jako krvari, krvarenje treba zaustaviti.
- Ako osoba ne diše, treba početi sa postupkom umjetnog disanja (nema podizanja niti spuštanja grudnog koša).
- Ako srce ne kuca treba početi sa postupkom oživljavanja.
Kako prepoznati je li unesrećeni bez svijesti?
- Ako osoba ne reagira na događanja u okolini, ne odgovara na pitanja, ali diše i srce radi.
- Ako su mišići mlohavi i bez tonusa.
- Ako osoba nema refleks gutanja i kašljanja.
Uzrok gušenja ozlijeđenih bez svijesti najčešće je mlohavi jezik koji pada u ždrijelo, a korijen jezika zatvara dušnik. Uzrok gušenja može biti i krv, slina, hrana ili pak povraćani sadržaj.
Rizične skupine su djeca i stariji odrasli. Najčešće do opstrukcije disajnih puteva dolazi prilikom hranjenja, igre, a može i kao alergijska reakcija, kad dolazi do otoka mekog tkiva ili jezika, i slično. Osobu bez svijesti treba postaviti u stabilan, bočni položaj, osim kod ozljede kičme, kada osobu treba staviti u položaj na trbuh.
Šta učiniti sa ozlijeđenom osobom koja ne diše?
- S dva prsta ozlijeđenoj osobi podići bradu i zabaciti glavu, osloboditi disajni put.
- Provjeriti usnu šupljinu i odstraniti strani sadržaj (ako ga ima) ili zubnu protezu.
- Ako i nakon tih postupaka osoba i dalje ne diše, treba pristupiti davanju umjetnog disanja, osim ako postoje zapreke (npr. kada davatelj ne može obuhvatiti usta unesrećenog).
- U tom slučaju treba pristupiti postupku davanja umjetnog disanja ‘usta na nos’.
Šta je šok? Kako ga prepoznati? Kako postupati sa osobom koja je u šoku?
Šok je po život opasno stanje poremećene cirkulacije krvi, opći poremećaj organizma, čest pratilac ozljeda. Osoba u šoku najčešće je pri svijesti, ali potpuno nezinteresirana za sebe i okolinu. Osoba u šoku gleda odsutno, blijeda je, hladne kože, često orošene ljepljivim znojem. Usne su joj modričaste, disanje brzo i površno, puls slab i ubrzan.
Ozlijeđenoj osobi u šoku treba najprije zaustaviti eventualno krvarenje, imobilizirati prijelome ili iščašenja i treba je postaviti u vodoravan ležeći položaj. Poželjno je utopliti ozlijeđenog, a ukoliko nema ozlijeda trbušnih organa ozlijeđenome se može dati čaša vode ili čaja. Potrebno je što prije transportirati takvu osobu u bolnicu.
Postupanje s ranom
Ranu treba pokriti sterilnom gazom (ili jastučićem prvog zavoja) i previti povojem, a na manje rane može se staviti flaster (hansaplast). Ranu ne dirati prstima, čistiti, ispirati, premazivati niti pokušavati izvaditi predmete koji se eventualno mogu naći.
Pružanje prve pomoći kod prijeloma
S osobama koje imaju prijelom treba postupati krajnje pažljivo (da ne bi postupanjem pogoršali situaciju). Kod premještanja osobe, treba hvatati za dva susjedna zgloba i umjereno istezati u suprotnim smjerovima i istodobno rukom pridržavati ispod mjesta prijeloma. Prijelom treba imobilizirati. Kod otvorenomg prijeloma na ranu se stavlja sterilna gaza, po potrebi zaustavlja krvarenje, a svi ostali postupci identični su kao kod običnog prijeloma.
Zaustavljanje krvarenja
Krvarenje možemo zaustaviti sljedećim postupcima:
- pritiskom prsta (prstiju) na žilu kucavicu,
- izravnim pritiskom na ranu,
- postavljanjem kompresnog zavoja na ranu,
- podvezivanjem ruke ili noge.
Nakon zaustavljanja svih krvarenja ozlijeđenu osobu treba postaviti u autotransfuzijski položaj, pokriti i hitno odvesti u najbližu bolnicu. Ukoliko nema ozljedu trbuha ozlijeđenoj osobi može se dati da popije malo vode ili čaja.
Znakovi da je osoba iskrvarila
- ubrzan i slab puls, jedva opipljiv,
- ubrzano i površno disanje,
- blijeda, hladna koža, orošena hladnim i ljepljivim znojem,
- mogući gubitak svijesti.
Kada odustati od postupka oživljavanja?
Odustati treba kod pojave spontanog disanja i rada srca, nakon dolaska liječnika ili nakon ½ sata provođenja postupka oživljavanja bez uspjeha.
